Rođen je u Dubrovniku 1901. godine. Studirao je pravo u Beču. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, počela je priprema i organizacija ilegalne narodne vlasti u Herceg Novom. Iako Vladimir Marinović nije bio član Komunističke partije, Ilegalni Narodnooslobodilački odbor Herceg Novog koga su sačinjavali Milovan Miljević, Ilija Džuović, Boro Ćorović, Đulio Martineti, Frano-Lilo Trani i drugi, Vladimira Marinovića su izabrali za prvog predsjednika Ilegalnog NOO-a.

Nakon oslobođenja 28. oktobra 1944. godine prvi je predsjednik Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora Herceg Novi, a 14. novembra Mjesni NOO preimenovan je u Gradski narodnooslobodilački odbor Herceg Novi. Između 27 članova Odbora, Vlado Marinović je ponovo izabran za predsjednika. Sa puno odgovornosti i entuzijazma radio je na učvršćenju i afirmisanju nove narodne vlasti. Organizovao je prvu bolnicu za ranjenike i bolesnike oslobodilačke vojske u hotelu „Boka", prikupljanje hrane i drugih potrepština za snabdijevanje građanstva. Postavio je narodne straže i patrole u gradu i organizovao prve radne akcije na uređenju grada itd.

Aprila 1945. godine na zahtjev Ministarstva spoljnih poslova Demokratske federativne Jugoslavije napustio je Herceg Novi i počeo da radi u protokolu Ministarstva spoljnih poslova u rang opunomoćenog ministra, čiju dužnost je obavljao do penzionisanja.

U Prvom svjetskom ratu sa Moravskom divizijom učestvovao je u Cerskoj i Kolubarskoj bici. Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju i sa probojem Solunskog fronta vratio se u Srbiju. Bio je sekretar Konzulata Kraljevine SHS u Solunu. Iz protesta prema Šestojanuarskoj diktaturi napustio je diplomatsku službu i odselio u Pariz do izbijanja Drugog svjetskog rata, kada se vraća u Herceg Novi. Iz Pariza je još 1936. godine organizovao prvo ispitivanje ljekovitog igalskog blata u lječilištu Viši u Francuskoj. Bio je i prvi pacijent stare banje Igalo.

Vlado Marinović je nosilac Albanske spomenice, Medalje zasluge za narod, Ordena rada, Ordena Legije časti i drugih odlikovanja.

Umro je u Beogradu 1982. godine.