Rođen je 1902. godine u selu Zvečevo (Donje Krivošije). Završio je učiteljsku školu. Za predsjednika Sreskog narodnog odbora Herceg Novi biran je oktobra 1946. godine, a tu dužnost obavljao je do juna 1949. godine.
Izvršni odbor hercegnovskog sreza pretežno se bavio sprovođenjem planske privrede, osnovana je Planska komisija, a poljoprivreda je bila reorganizovana u socijalistički sektor na zadružnim ekonomijama i seljačkim radnim zadrugama. Organi sreza izrađivali su planovi sjetve za poljoprivredne zadruge i individualne zemljoradnike. Propisivano je ko i koliko treba da proizvede pamuka, duvana, krompira, ulja, povrća, da zasadi voćaka, agruma itd. Takođe kao važan faktor u snabdijevanju stanovništva, planiran je obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda i stoke po tzv. „vezanim cijenama“. Višak proizvoda zemljoradnik, ako ga je imao, mogao je da proda na slobodnom tržištu.
Intenzivno se radilo i na otklanjanju posljedica rata, obnovi popaljenih kuća i seoskih škola, na zbrinjavanju socijalno ugroženih lica i porodica palih boraca. Organizovani su obavezni kursevi za nepismene kojih je u sreza bilo oko 800. Za objekte opšteg značaja mobilisana je muška i ženska radna snaga. Radilo se na osposobljavanju ratom dezorganizovane privrede i organizovanju rada u nacionalizovanim preduzećima.
Za realizaciju većih planskih zadataka osnovana su: Sresko trgovačko preduzeće, Sresko građevinsko preduzeće i Sresko saobraćajno preduzeće u Herceg Novom. U Zelenici je osnovano Špeditersko preduzeće za pretovar robe sa željeznice na brodove ili istovar brodova u luci. Privatnim zanatlijama, kojih je bilo oko 100 u srezu, povučene su radne dozvole i svi su uključeni u zanatske zadruge.
Jovo Samardžić je kao član Komunističke partije Jugoslavije bio pod stalnim nadzorom policije u Kraljevini Jugoslaviji. Kao učitelj zaposlenje je mogao dobiti samo u krajnje zabačenim selima kao što su Poljice u Popovom polju, Grkavcu na Ledenicama i sl. Bio je jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u Krivošijama. Bio je sekretar Sreskog narodnog odbora Herceg Novi i sekretar Narodne skupštine Narodne republike Crne Gore. Nosilac je Spomenice narodno oslobodilačkog rata 1941. godine.
Umro je u Sokobanji 1970. godine.





















